Europska je Unija u tekućem proračunskom ciklusu snažno usmjerena na politike zelene i digitalne transformacije ekonomija članica. Međutim, s obzirom na to istovremeno globalno društvo prolazi kroz razdoblje višestrukih kriza sa kontradiktornim i konfliktnim signalima koji imaju dubok i (vjerojatno) trajan utjecaj na ekonomije zemalja, poslovno okruženje postaje vrlo složeno, a to je posebno izazovno za manja poduzeća.
Ovi se izazovi mogu grupirati u tri skupine. Prvu čine geopolitičke krize koje su s nedavnom stihijskom vanjskotrgovinskom politikom nove američke administracije učinile poslovno okruženje trgovinski izloženim zemljama vrlo nestabilnim. Tim više jer su šokovi došli sa strane s koje se nisu očekivali. Drugu skupinu izazova čine ekološke posljedice ekonomskog djelovanja u prošlosti, a koje će se morati početi rješavati sada kako bi se učinci mogli osjetiti tek u dugom roku. Tom je cilju administracija Europske Unije posebno posvećena i nameće je kroz uvođenje trostrukog ograničenja (eng. Triple bottom line) kroz uvođenje ekoloških, društvenih i upravljačkih (eng. Environmental, Social and Governance – ESG) zahtjeva. Treća je skupina izazova sadržana u sada već poduljem procesu digitalne transformacije proizvodnje, poslovnih procesa i upravljanja, a čiji su ekonomski učinci uokvireni pod terminom Industrije 4.0.
Poslovanje u takvom okruženju, u kojemu se krize nadovezuju i preklapaju, stvarajući krizni kontinuitet od pandemije COVID-19, preko rata u Europi do ekonomske i političke razjedinjenosti zapadnih saveznika, čine zelenu i digitalnu transformaciju društva otežanom i usporenom, a za očekivati je da će se učinci takvih politika značajno usporiti, otežati, a dijelom i poništiti financijske i druge napore takvih politika . Potonji je scenarij posebno nepoželjan s obzirom na značajnost ulaganja u provedbu ESG politika u Europskoj Uniji. Naime procjenjuje se da će do 2030. biti potrebno oko 620 milijardi eura godišnje za provedbu samo zelene transformacije, što će se povećati na 1507 milijardi eura godišnje do 2040 (Alogoskoufis, 2021). Ti su troškovi potaknuti potrebom financiranja plana REPowerEU Europske komisije i Zakona o industriji Net-Zero.